Rječnik, sadržaj i aktualno teološko značenje liturgijskih čitanja na svetkovinu Svih svetih: Otk 7,2-4.9-14; Ps 24,1-6; 1 Iv 3,1-3; Mt 5,1-12a
Tisuće svijeća gore na grobovima za tisuće i tisuće duša koje su zauvijek primljene u Srce Spasiteljevo. Hrlimo na groblje jer mislimo na svoje drage s kojima smo dijelili zemaljske dane, a oni su otišli; hrlimo na groblje jer sa živom čežnjom tražimo lice Gospodnje (usp. Ps 24,6).
Jesmo, po krštenju mi smo Božja djeca, ali tek iščekujemo da se očituje ono što ćemo u budućnosti biti (1 Iv 3,2). To naše ufanje – tumači ljubljeni učenik u Poslanici, – ta naša nada, koju imamo u Bogu, čisti nas (1 Iv 3,3). Peremo svoje odijelo u krvi Jaganjca Božjega (Otk 7,14). Crvena krv, na križu prolivena, čisti haljinu duša naših, daje joj krsnu, nebesku bjelinu. Očišćenim srcem Boga ćemo gledati (usp. Mt 5,8)
Sveti galilejski Rabbi, Mesija Isus, vidi mnoštvo i penje se na goru blaženstava (Mt 5,1). Redak prije Matejevo evanđelje izvješćuje kako su za Isusom pošli ljudi sa svih strana: oni s rubova i udaljenih krajeva Svete zemlje, oni iz centra, iz Judeje, iz samoga središta, iz grada Jeruzalema u kojemu je hram Božji; a evo i onih s onu stranu granice (Mt 4,25).
I Ivan u Otkrivenju slično tako gleda neizbrojivo mnoštvo pred vječnim Božjim prijestoljem (Otk 7,9). Oni koji slušaju i izvršavaju Riječ njegovu, sam Gospodin tumači (usp. Mt 7,24), to su oni opečaćeni tajanstvenim pečatom Boga živoga (usp. Otk 7,2) koji ih štiti od uništenja.
Blago njima, spašenima, slugama Božjim (Otk 7,3)! Koliko ih je? Dvanaest tisuća iz svakoga od dvanaest plemena Božjega naroda (usp. Otk 7,4). Dvanaest označava sveukupnost, a tisuća mnoštvo. No Ivan još k tome vidi bezbroj njih iz svakog naroda (Otk 7,9).
Došli su iz velike nevolje (Otk 7,14) u kojoj su trpjeli siromaštvo (usp. Mt 5,3), bili su u žalosti zbog bolnih gubitaka, oplakivali su (usp. Mt 5,4) svoga ljubljenoga koji je nakon gorke muke, bičeva i čavala, na križu izdahnuo. Trpjeli su glad i žeđ za pravednošću (Mt 5,6). Bili su progonjeni jer su u svome vremenu djelovali poput onih ranijih proroka (Mt 5,12). Vrijeđali su ih i psovali zbog Isusa, krivo su ih optuživali i sve laži izmišljali protiv njih (Mt 5,11).
Današnja je sveta misa pravi čas da koliko god možemo u tijelu i duši osjetimo ono blaženstvo koje Gospodin opisuje na početku Govora na gori, blaženstvo koje počiva na tome da je Bog naš i da smo mi njegovi, da je on na prijestolju i Jaganjac uz njega (Otk 7,10), dok im se anđeli klanjaju (Otk 7,11). Blaženstvo je ono spasenje koje nam Bog daje. Koliko možemo zagledajmo se u onu radost, počujmo ono klicanje o kojemu Isus govori (Mt 5,12)! Poslušajmo onaj proglas koji apostol-prorok na kraju Novog zavjeta opisuje: punim glasom zvoni poj svetih duša o spasenju koje pripada Bogu, nebeskom kralju, i Jaganjcu (Otk 7,10).
Devet puta ukupno Isus ističe blaženstvo (μακάριοι Mt 5,3-11), a onda ga definira pozivajući: radujte se i kličite (Mt 5,12). Poučava nas o onoj velikoj plaći o kojoj je u početku već Abraham čuo. »Ja sam tvoj štit i tvoja velika nagrada« govori Bog svom prijatelju (Post 15,1).
Koliko prihvaćamo Boga kao svojega kralja, toliko već sada možemo osjetiti kako nas tješi (Mt 5,4); u našoj gladi i žeđi hrani nas i napaja svojom božanskom pravednošću (Mt 5,6). Objavljuje nam kao Mojsiju svoje milosrđe bez kraja (Mt 5,7). Njegovo sveto ime znači da je milostiv, da nam je privržen i povezan s nama, dugog je daha, majčinski suosjećajno i solidarno gleda na nas, odnosi naš prijestup i krivnju, naš grijeh (Izl 34,6.7). I kad bi nas cijela zemaljska kugla progonila, nebo nas prima pod svoju kraljevsku vlast (usp. Mt 5,10).
Svi sveti naš su nebeski oslonac i danas nam zahvalno iznova daju svoj program. Poručuju nam: Hvala vam što idete u ovaj svijet koji je na ulicama jer traži bolje uvjete života, u ovaj svijet koji nemilice ratuje, ali ipak zna naći mirotvoran, humanitaran put da spasi živu glavu. Hvala vam što nosite ovom svijetu istinu o onome koji jest, o onome koji je čist, onom čistoćom za kojom čeznemo (1 Iv 3,2.3)!
Donesite dušama svoju nadu da ćemo ga jednom vidjeti onako kako ga sveti već sada gledaju! Jer iz te nade možemo pravo posložiti svoj život danas.
p. Niko Bilić, SJ
Ilustracije: Carl Heinrich Bloch, Govor na gori, 1877., ulje na bakru; fotografija: Groblje Mirogoj; Paul Hanson, Računalni prikaz Kristova lika prema Torinskom platnu, izrađen uz pomoć umjetne inteligencije – @paulbryhanson
Glazba: “Christus vincit” – msgr. Greg L. Canlas
Ovako smo jučer promišljali o aktualnoj teološkoj poruci na svetoj misi u okrilju Bazilike Srca Isusova (Palmotićeva 31, Zagreb). Najnoviji skroman prinos u ovim novim medijima s našega Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove, afiliranog Papinskom sveučilištu Gregoriana i združenog s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu
