Rječnik, sadržaj i aktualno teološko značenje liturgijskih čitanja na Drugu vazmenu nedjelju u god. C: Dj 5,12-16; Ps 118,2-4.22-27a; Otk 1,9-11a.12-13.17-19; Iv 20,19-31
Sveti Ivan Pavao II. ustanovio je nedjelju Božjega milosrđa i onda je uoči toga, svojega blagdana preminuo. Papa Franjo na početku svojega pontifikata proglasio je Godinu milosrđa, a onda je u Svetoj godini, koju je sam otvorio, umro u devetnici Božjem milosrđu.
Danas se kao otkupljene duše klanjamo Gospodinu svome i Bogu svome. Lako ćemo se pri tom složiti da je smrt pape Franje drag poziv cijelom svijetu na vjeru u uskrsloga Krista. Svijet se ujedinio za ukop uskrsnog pape Franje, koji nam je prije kraja svog zemaljskog života svima poželio: “Sretan Uskrs!”. A onda je vedar, smiren otišao u zagrljaj Ocu nebeskom i Majci Mariji, koju je odanom ljubavlju štovao. Umro je točno uoči blagdana kojim Družba Isusova štuje Blaženu Djevicu Mariju kao svoju Majku (22. travnja). Pred cijelim čovječanstvom pokazao je papa Franjo što to znači vježbati se u duhovnim vježbama sv. Ignacija i biti vjeran Kristu Kralju do kraja.
Bio je Ivan naših dana, naš brat i u nevolji, i u kraljevanju i u svetoj ustrajnosti u Isusu. Poradi Riječi Božje i svjedočanstva Isusova prihvatio je papinsku službu. U Duhu Svetom klanjao se Sinu Božjemu koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja postao čovjekom, postao je Sin Čovječji. Slušao je njegov moćan glas. Gospodin je u viđenju svoju desnicu položio na apostola Ivana. Kad je papa Franjo prihvatio izbor, to je Bog na njega položio ruku i on je biblijskih dvanaest godina bio na čelu Crkve Kristove. Oslonio se s povjerenjem na Božju jaku ruku. Apostol Toma u evanđelju, oblikovan pedagogijom uskrsloga Isusa, klanjajući se ispovjedio je: »Gospodin moj i Bog moj!« Papa Franjo je po periferijama našega svijeta svjedočio tu vjeru i dijelio pune mjere milosrđa.
Isus točno zna čvrst stav i jasan zahtjev, dubinsku potrebu i čežnju apostola Tome. “Samo ako vidim trag koji je čavao ostavio na ranjenoj ruci Gospodinovoj, samo ako prst stavim u svetu ranu, samo ako ruku položim u probodeni bok, ako je stavim na probodeno srce, vjerovat ću.” Ultimatum!
Osmoga dana, kad Gospodin u svoj dan ponovno dolazi, prije nego što učenik bilo što od Učitelja zatraži, Dobri pastir milosrdno mu izlazi ususret. Ostale apostole, koji su ga već vidjeli, ostavlja po strani i posvećuje se Tomi. Ne samo da precizno poznaje i poštuje, odobrava njegov uvjet i njegovu želju, nego mu odmah spremno daje zapovijed. »Pogledaj, dodirni, položi ruku svoju!« Evo ti moje otvoreno srce koje ti daje vjeru!
Toma vidi pred sobom kamen koji su graditelji bili odbacili, pa i on ga je na čas odbacio. A sada je to živi kamen temeljac u zgradi njegove vjere. Tomino traženje, njegove sumnje i duhovne rastrganosti prestaju. On prima mir. Ivan će na Patmosu motriti i slušati: Evo, ga živ je! Da, bio je mrtav pravom ljudskom smrću i zato ima ključeve smrti i svijeta mrtvih. A sada je živ zauvijek.
Od početka svoga duhovnog života u Družbi Isusovoj, papa Franjo se u duhovnim vježbama sv. Ignacija posvetio uskrslom Isusu. A onda je kao nasljednik Petrov gledao sve crkve Božje, sve žive zajednice u Crkvi. Poput Ivana vidio je svijećnjake koji svijetle u ovom svijetu jer posred njih je Isus, zlatnim pasom opasan, s licem koje blista poput sunčeva sjaja. Uskrsli Isus samoga sebe daje kao konačni, utješni oslonac: on je prvi i posljednji i živi.
Što se od početaka biblijske povijesti Božjom snagom zbivalo,, evo u Djelima apostolskim događa se po rukama apostola. Znaci i čudesa, koje je Bog izvodio da spasi svoj narod, sada su tu po Isusovim apostolima. Nisu se oni odvojili od Hrama Božjega, ne stvaraju oni podjelu. Ondje su među okupljenim narodom u Salomonovu trijemu gdje je i Isus propovijedao, gdje je Petar održao svoj veliki govor nakon što su hromoga prosjaka izliječili. Ondje, u drevnom Božjem prebivalištu, u svetom Hramu jeruzalemskom Otac nebeski pridružuje im mnoštvo muževa i žena, koji sada vjeruju da je Isus Gospodin. Od tamo oni zazivaju i šalju Božji blagoslov: Blagoslivljamo vas iz Doma Gospodnjeg.
Papa je u Crkvi nasljednik sv. Petra. A Pismo svjedoči kakvu je silnu ulogu Petar imao. Bilo je dovoljno da ljude prekrije Petrova sjena, već bi se čudo dogodilo. I iz Jeruzalema i iz okolice tu su bili oni kojima je bilo slabo, koji su ostali bez snage, koje su nečisti duhovi tlačili i mučili. I gle čudesne terapije! Isti pisac Luka na početku zapisuje kako će sila Svevišnjega osjeniti Majku Mariju u Nazaretu. Zatim je oblak Božje otajstvene prisutnosti zasjenio Petra i drugu dvojicu u pratnji na gori Preobraženja. Sada Petrova sjena čuda čini.
Znao je papa Franjo koliko je nama potrebno ponavljanje. Isusovi Galilejci u strahu od Judejaca, zatvorili su se, zaključali vrata. Gospodin, uskrsli, proslavljeni, dolazi posred njih. Ne zaustavljaju ga zaključana vrata kao što ga ni grob nije zaustavio. Dolazi jednom, dolazi opet. Donosi im ono što im je najviše potrebno: mir – mir u isprepadane duše zbog smrtne prijetnje i progona; mir u savjesti jer i Petar i svi bili su rekli da će ostati s njime, pa su riječ pogazili, i sebe i njega iznevjerili. I kad idući put Gospodin dolazi, opet donosi mir.
Štoviše, već u prvi dan, kaže jednom, pa ponavlja “Mir vama!”, jer nam je potrebno ponavljanje! Kao što je u Maslinskom vrtu otvoreno rekao „Ja sam“, a onda je morao ponoviti jer su svi ustuknuli pred silinom njegove božanske osobe.
Na početku stvorenja Bog je udahnuo dah života čovjeku. Na uskrsni dan Isus je udahnuo u svoje apostole Duh mira u kojemu je moć oproštenja. Zato je papa Franjo toliko naglašavao da se Bog nikad ne umara dati oproštenje, i da oprašta sve, sve grijehe koje ispovijedamo, za koje se kajemo. Zato je ovo nedjelja Božjega milosrđa i pravi čas za našu iskrenu molitvu da Bog podari svojoj Crkvi novoga Petrova nasljednika koji će i opet biti sav po Srcu Isusovu.
Niko Bilić, SJ
Oproštaj od pape Franje i nedjelja Božjega milosrđa – Hrvatski biblijski portal
