Je i još aktualno? Iz prošloga doba, danas s ilustracijom iz bazilike u Valenciji, kao usrdna molba Bogu s našega FTI-a za sve poginule u strašnom nevremenu, za sve nestale i sve pogođene obitelji, da Gospodin, kralj mučenika, obilno iskaže svoje smilovanje!
Na slavlju Svih svetih cijela naša hodočasnička Crkva na zemlji uzdiže oči k nebu i pridružuje se proslavljenoj Crkvi – svima svetima. Bog ih je u svojoj dobroti postavio oko svojega prijestolja da ga slave u vječnoj nebeskoj liturgiji i da nas prate svojim zagovorom. Slavimo svoj cilj, odredište prema kojemu putujemo. S radošću i zanosom u srcu gledamo na one koji ubijeliše svoje haljine u krvi Jaganjčevoj.
U suvremenomu svijetu, u doba mass-medija, skloni smo pomisliti kako se slava krije u glasovitosti, u razglašenosti nekoga djela ili neke osobe. Ali ne! Slava koju Isus ima od Oca sastoji se od nježnih niti njegove intimne i odane veze s Ocem nebeskim. Sveti su oni koji su svoje srce ispunili pravim i živim Bogom. Oni koji su se okupali u neizmjernu oceanu, koji su snagu pronašli na suncu Očeve ljubavi. Sveci su se pridružili Učitelju i Gospodinu, Isusu Kristu, u univerzalnu pokretu zahvale, u veliku povratku Ocu. To je euharistija – zahvalno prikazanje, prinošenje sama sebe i cijeloga svijeta Ocu, Gospodaru neba i zemlje, koji je otajstva Kraljevstva objavio malenima.
Sveti su oni koji su utažili žeđ za Bogom. Došli su do vrela spasenja i napojili se na njemu. S čežnjom se divimo njima koji su u realnomu životu dali odgovor na temeljna i najdublja pitanja svoje egzistencije. Sveci – to su ljudi koji su svoje grijehe utopili u plamenu milosrdne ljubavi Isusova Srca i pošli za svojim Učiteljem na putu križa i uskrsnuća. Izvršavali su zapovijed ljubavi prema Bogu i prema ljudima. Apostol Pavao sve kršćane zove svetima. Naša je svetost ponajprije u tome da je Gospodin s nama sve do svršetka svijeta; Gospodin koji nas je posvetio krvlju i vodom iz svojega probodena Srca.
Jedna vrijedna katehistica ispripovjedila mi zgodu s vjeronaučnoga sata. Pokušavala je djeci približiti značenje blagdana Svih svetih. Očito je nastojala istaknuti kako su svetost i blaženstvo budućega života povezani sa sadašnjim našim ponašanjem i dobrim djelima. Kadli jedan mladi četvrtaš, koji se uporno javljao za riječ, prozbori: »Pa to je kao jeka života!« – nebeska jeka ovoga našeg života na zemlji. Gotovo bismo rekli da se proročki Duh oglasio u tumačenju mladoga vjeroučenika. Da, svetost počinje ovdje na zemlji, sveci ne žive tek u nebesima. Sveci su primili preobilnu Božju nagradu i krunu koju Bog dodjeljuje za svet život na zemlji. Nebeska proslava uistinu je odjek, pročišćen i dotjeran, odjek darovan, odjek popravljen, uljepšan i uzvišen rukom samoga svevišnjeg Tvorca. Svetost u nebu jest jeka života, odjek zabilježen, trajno snimljen, doslovce za vječnost, gdje ga nijedna ljudska sila ne može izbrisati i nagrditi.
Bog je svet. Sveci su odsjaj i odsjev Božje svetosti. Oni su, kako bi sv. Ivan od Križa kazao, kao drvo u vatri koje se toliko užarilo i usijalo da je i samo postalo plamenom. Sveci nas očaravaju jer u njima prepoznajemo slavu nebeskoga Kralja. Kada častimo svece, častimo Božju svetost i snagu. Slavimo Isusa Krista koji je na svijet donio temeljni program blaženstava i posvjedočio za nj vlastitim životom.
Sveci su ljudi koji su u euharistiji otkrivali okrjepu i hranu za djela ljubavi. Pričešćeni tijelom i krvlju Uskrsnuloga nisu gubili daha, premda su uvijek imali pune ruke posla. Današanji je život ubrzan, svijet trči žestokim tempom, poslovi su prekobrojni. Kako bi bilo lijepo da svetkovina Sviju svetih donese dragocjen i utješan plod: onaj spokoj, onu smirenost i sigurnost koju u nama budi pogled na cilj. Znamo na kojemu smo putu, znamo čemu se nadamo! U početcima trećega tisućljeća kršćanstva zagledajmo se često u taj sjaj. Ogrijmo se na tomu suncu, odmorimo se svetim predahom, uđimo u molitve nebeskih zborova.
Duše Sveti, otkrij mi snagu slušanja tvoje riječi. Uvedi me u tajnu promatranja Očeve slave. To je slava koju nam je Očev Sin, jedini svet, jedini Svevišnji, Isus Krist, objavio u svojoj žrtvi. U novomu tisućljeću izlij na nas obilje svoje milosti zaslugom i zagovorom sve naše braće i sestara koji su nam prethodili u vjeri i ljubavi.
Niko Bilić, SJ
