Uz današnje Evanđelje: subota 29. tjedna
Vrijedni radniče u Očevu vinogradu, hvala ti što si me sve do danas poštedio i pružaš mi novu priliku. Potištene duše pristupam ti, evo, i javljam kako opet u našem svijetu Pilat prolijeva krv. Svojom vlašću oduzeo im je život, pogubio ih je. Ali ti sam jako dobro znaš što se to kod nas zbiva. Pa tvoja je to Galileja! Ona koja se prije vjekova odijelila od Jeruzalemskoga hrama pa su Galilejci sve tamo od Jeroboama I. počeli prinositi žrtve svome zlatnom teletu u Danu i Betelu. I sad im je Pilat pokazao! Njihova vlastita krv natopila je njihove žrtvene prinose.
Znaš ti, Gospodine, i za onih osamnaest duša usred svetoga, utvrđenoga grada Jeruzualema. Cijeli se toranj na njih srušio i usmrtio ih, ondje kod kupališta Siloama, kamo ćeš slijepoga čovjeka poslati da se umije pa da progleda (Iv 9,7.11). Naš svijet protkan je smrću, pogibeljima i pogibijama.
Ali ti odrješito upozoravaš. Odgovaraš mi. Dvaput naglašavaš: “Amen! Tako je.” Dvaput se suprotstavljaš mojem mišljenju i ispravljaš ga. Ne, nisu oni Galilejci bili najgrješniji od svih. Ne, nisu oni koji pogiboše pod siloamskom kulom bili veći grješnici od ostalih ljudi koji stanuju u Jeruzalemu.
Ne, neću njegovati pogrešan sud, nego to što se zbiva ponovno stavlja preda me tvoj prvi svesrdan poziv da se obratim. Gdje se ja lažnim bozima i patvorenim vrednotama klanjam i žrtvujem im? Tebi, Otkupitelju božanski, donosim sve one ljude koji zbog moga ponašanja i mojih riječi u duši i srcu krvare. Tebi donosim sve one na koje sam se kao kameni toranj bešćutno oborio. Ti se smiluj! Ti spasi, uskrisi!
Bujna krošnja, s golemim, prepoznatljivim listovima, zeleni se na smokvi u kutu vinograda. Gospodar s pravom traži plodove – zrele, narasle i debele, sočne i slatke smokve pune okusa. Ali, ni ovaj put – ništa!
Premda me je Stvoritelj otpočetka blagoslovio da rod donosim, evo, ni pretprošle ni prošle godine, ni sada, nemam dobrih plodova nego prah i pepeo. Praznih ruku dolazim.
Zašto da smokva iscrpljuje zemlju i čini je beskorisnom. Ako je na sablazan, treba je iščupati, ukloniti – baš kao i oko koje sablažnjava. I ruku. I nogu.
Zauzmi se za me Posredniče sveti, jedini, marni Radniče od prvoga sata! Možda će iduća, četvrta godina biti plodna! Obradi moju zemlju, okopaj tlo duše, napuni me hranjivim slastima, napoji rosom milosti! Da ipak donesem dobar plod pa da mi život ne bude sasječen, u vječnom ognju spaljen, pilatovskom rukom uništen, pod ruševinama kule pokopan.
Poštedi me! Čuvaj me i ne dopusti da mi duša bude izbačena van, u tamu, gdje je plač i škrgut zubi!
Niko Bilić, SJ
Molitva Spasitelju pred smokvom u vinogradu (Lk 13,1-9) – Hrvatski biblijski portal
