uz današnje Evanđelje: Spomen svih vjernika pokojnika (2. studenoga)
Iz drage škrinje biblijskoga portala za današnji, Dušni dan. Uz prebogato, šesto poglavlje Evanđelja po Ivanu. Obnovljeno, dotjerano izdanje, posvećeno pokojnoj Anamariji i njezinoj obitelji – onoj prvoj, pravoj, i ovoj velikoj u njezinoj Zakladi za obnovu bazilike Presvetog Srca Isusova i izgradnju pastoralnog centra.
Zaufana molitva s ovoga našega malenoga, ali ustrajnoga Filozofsko-teološkoga instituta Družbe Isusove za sve naše koji prijeđoše s ovoga svijeta i za sve žrtve najnovijega potopa u Valenciji.
Učitelju čudesni, govoriš svima nama koji te tražimo (Iv 6,24), govoriš meni. K tebi, evo, dolazim (2x ἔρχομαι 6,37), tebe motrim (θεωρέω 40), u tebe vjerujem (πιστεύω 40). Otac me je dao tebi, a ja primam divotan, izvanredan dar: vječni život (ζωή αἰώνιος 40) .
Slušam kako ti je važna volja Oca tvojega koji te poslao. Triput je ističeš (θέλημα 6,38.39.40), ne svoju, nego njegovu. Zato si tu da činiš ono što Otac hoće. Otac tvoj šalje te (2x πέμπω 38.39), i ti si sišao k nama s neba, Sine Božji (υἱός 40)!
Govoriš mi o svemu onome što ti Otac daje, i ponavljaš (2x πᾶν 6,37.39). Sve nas Otac je dao tebi i hoće da ništa od toga ne izbaciš van (ἐκβάλλω 6,37), hoće da nikoga ne uništiš (ἀπόλλυμι 6,39).
Hvala ti što me poučavaš o posljednjem danu (2x ἡ ἐσχάτη ἡμέρα 6,39.40) jer ti znaš što je to. Nije propast ni krajnji, potpun gubitak, nego ti ćeš mi dati da ustanem, postavit ćeš me na noge. Ti ćeš me uskrisiti (2x ἀνίστημι 6,39.40).
Glazba: Giovanni Battista Pergolesi, Quando corpus morietur
Isusu, Spasitelju, na Dušni dan (Iv 6,37-40) – Hrvatski biblijski portal
