Sadržaj i aktualno značenje liturgijskih čitanja na 4. vazmenu nedjelju u godini C, 62. svjetski dan molitve za svećenička i redovnička zvanja, Majčin dan: Dj 13,14.43-52; Otk 7,9.14b-17; Iv 10,27-30
Zlatan je čas. U Jubilarnoj godini, u kojoj 2025. slavimo misterij Utjelovljenja i našega spasenja, dižemo svoj pogled prema Kristu uskrslom. U izboru novoga pape Lava XIV. – blagoslovljenom i tako hitrom izboru! – pokazuje nam Gospodin još jednom da je naš Dobar Pastir. Svi smo mi čuli glas: »Mir sa svima vama!«
Iskreno zahvalan na svemu onome što činite da bismo svi bili što više povezani s našim jednim Dobrim Pastirom Isusom, u ovu njegovu nedjelju pozivam vas da u se u miru poklonimo njemu, uskrslom Gospodinu, koji dolazi pa makar naša vrata bila zatvorena, makar smo još u opravdanom strahu; dolazi i pokazuje svoje probodene ruke, probodene noge; pokazuje nam svoje srce. A mi ga smjerno molimo za svećenička i redovnička zvanja. U ovaj Majčin dan molimo ga da blagoslovi, nagradi i čuva naše drage mame tako da dijete u svakoj obitelji može primiti Božji poziv, da svaka obitelj njeguje klicu duhovnoga zvanja.
Pred nama je iduća nedjelja u kojoj diljem naše Hrvatske još jednom možemo dati svoj glas i tako dovršiti ciklus takozvane super-izborne godine. Kardinali-izbornici izvrstan su nam uzor i ohrabrenje. Informiraj se, pomoli se i izaberi onoga tko će uvelike određivati naš zajednički život, ideale koje zaista poštujemo; biraj onoga tko će vrijedno i pošteno upravljati – našim – financijama! Što više pronalazimo Isusa Dobroga pastira, to će nam svima doći veći mir.
Otajstveno, čudesno uskrsnuće Kristovo najbolje potvrđuje da je Isus jedno s Ocem. Otac mu snagom Duha daje da ustane od mrtvih. Sam ljubljeni Sin svojom vlastitom božanskom snagom biva podignut. Tako nam daje da se s punim povjerenjem oslonimo na njegovo obećanje: da nas iz njegove dobre ruke nitko neće ugrabiti; da nas iz ruke Očeve nitko ne može ugrabiti.
Odatle duhovna sigurnost i stamena hrabrost Pavlu i Barnabi. I pred onima koji puni zavisti, psujući, pokreću progon apostoli mogu u miru otresti prašinu sa svojih nogu. Ta prašina također – prema riječima Gospodinovim – služi za svjedočanstvo.
Gospodin je sam prošao sudbinu Jaganjca – kao janje na klanje svojim smo ga grijehom odveli. Bio je skrhan, potpunoma svladan, satrven. Zato je on dobar pastir. Zato nas poznaje do kraja. Vidi on da li se i koliko se smatramo dostojnima vječnoga života. Na oltaru nudi nam zaklani Jaganjac i danas svoju krv da u njoj operemo i ubijelimo svoje krsne haljine.
Dok nas još hvataju nevolje velike, trenutci duboke radosti povremen su Božji dar. Ali već sada, dok gledamo Krista uskrsnuloga, gledamo na onaj nebeski blaženi čas kad će nam sam Bog obrisati sve suze i ostat će samo radost.
Nismo li upravo kod prvoga papinskoga blagoslova i potpunoga oprosta, koji nam je udijelio papa Lav XIV., doživjeli pravu najavu onoga što Ivan vidi u Otkrivenju: Mnoštvo iz svih naroda, iz svih svjetskih jezika, na okupu, ispunjeno radošću i oduševljenim pouzdanjem! Bio je to čas u kojem prepoznajemo Oca, u kojem osjećamo da je Isus naš dobar pastir.
Stoga zagledajmo se danas smireno, dubinski u našeg uskrslog Gospodina! Promotrimo do u dubinu biljege svetih rana na rukama i nogama, na boku! Zajedno s evanđelistom sada, nakon uskrsnuća, otkrivamo puni smisao onoga što je Učitelj prije govorio kad je tumačio da je Pastir Dobri. Dao nam je rješenje za tajnu života: Otac nas je njemu dao. Očeva smo svojina koju on, Otac nebeski, povjerava svome Sinu da slušamo njegov glas, da idemo za njim. Tako nećemo propasti nikada.
p. Niko Bilić, SJ
